Piše: mr. Pavel Domonji
Iz tiska je izišao roman Siniše Božulića „Rat prvi, drugi, treći ...“
Polivalentni roman ,,Rat prvi, drugi, treći ...,, Siniše Božulića jedan je od rijetkih romana s ratnom tematikom, iz novije naše povijesti, koji zaslužuje posebnu pažnju naše čitalačke javnosti, jer ima potrebnu koherenciju, jasnu strukturu i konpoziciju. Tematika ovog romana na aksiološkoj ravni obuhvaća osvrt na prvi i drugi svjetski rat s posebnim umjetničkim osvrtom na istinu i zablude u poimanju, ne tako davnih ratnih zbivanja kod nas.
Autor se nije libio da se uhvati u koštac s ratnim događanjima u kojima je i on sam sudjelovao. Radi se prije svega o zbivanjima na slavonskom ratnom ratištu gdje je sudjelovala jedinica JNA kojoj je on pripadao i čije je ratno djelovanje, kretanje i dinamiku pratio od početka mobilizacije, pa do završetka njegove demobilizacije. Na književnom-umjetničkom planu postoje dvije ravni: vanjska i unutršnja, realistična u načinu pripovijedanja i unutarnja koja se prelama u čovjeku.
Autor je sačinio u konpozicionom i strukturalnom razini jednu koherentnu cjelinu, u kojoj kroz jedanaest poglavlja su ispričane priče koje bi mogle da se štanpa svaka posebno i da to opet bude jedna pripovjedačka cjelina. To je vrlo značajna odlika ovog romana koji je kroz rat i ratna zbivanja povezao u jedan čvrst totalitet romanesne strukture. Pisac se služi u svom kompozi-cionom postupku narativnim, deskriptivnim i dramatičnim stilom, što ovom romanu daje osobenu živost i određuje njegovu vrijednost. Svaki dio romana, svih jedanaest poglavlja, ispričan je, pretežno, u dijaloškoj formi, koja ponegdje prerasta iu monološka kazivanja.
U romanu se na zanimljiv način prati kolektivni duh ratne postrojbe, ali se uočavaju i neke pukotine u njemu, koje autor ilustrira, naročito na relaciji sigurnosnih struktura, s jedne, i vojnika, s druge strane. To se, posebno, može uočiti, na vrlo nenametljiv način, u otkrivanju susreta oca i sina na ratištu i tumačenja od strane viših sigurnosnih struktura, koje ovaj susret, što se može vidjeti pri kraju romana, tumače u negativnom kontekstu.
Siniša Božulić ovdje uvodi i jedan prikriveni nacionalistički pristup u vrednovanju sudionika u ratu. Uvodeći u strukturu romana prelamanja, kroz svijest glavnog junaka, njegovu neposrednu brigu za obitelj iu širem iu užem smislu riječi, roman dobiva na cjelovitosti i na brisanju razlike između fronta i pozadine. Koristeći retrospektivni postupak, autor romana je stvorio vrlo dinamičan psihološki pristupu ratu, čak se može reći da je to dominantnija umjetnička karakteristika u opisivanju rata, njegovih posljedica, lica i naličja čovjekove prirode.
U romanu se može vidjeti i uočiti da se vrlo detaljno spominju toponimi i kretanje vojne jedinice JNA, ali se isto tako može uočiti da je to jedan cirkulus vitiosis, počevši od njezine vojne baze i njenog kretanja, pa sve do njenog povratka. U tim relacijama dešavaju se svi događaji, strahote i patnje, sumnje i nade u ishod rata. Neki prizori su vrlo upečatljivi i stravični, jer su nestali mnogi životi na obje strane rata, koje upućuju i otvaraju mnoga pitanja objema zaraćenim stranama, prije svega na tragedijama koje su ravne antičkim, i koje postavljaju neka ontološka pitanja.
Jedno od najbitnijih pitanja o kome govori ovaj roman jeste dato u odgovoru da li su vojnici JNA, uopće sudjelovali u ratu ili u vojnoj vježbi. Na to pitanje odgovara šef vojne sigurnosti na sljedeći način ,,Gospodo časnici, dočasnici i vojnici, evo završila se i ova vojna vježba, koja je moram priznati, izvedena u najboljem redu i izvršena po planu.,,
Ovaj odgovor vojnog bezbednjaka vrlo ciničan, neobjektivan i apsurdan do te mjere da se njime prikrivaju, implicitno, stvarni motivi, sumnje i uočljive pukotine u političkim implikacijama sudjelovanja vojnika i starješina u tzv vojnoj vježbi. To je, ujedno, i otkrivanje naličja vojnih zbivanja na slavonskom i drugim ratištima.
Autor tu postavlja jedno vrlo bitno pitanje: Čemu je služila zakletva koju su vojnici davali, prilikom služenja vojnog roka u JNA. Ta zakletva je, oči-gledno, bila pogažena a sa njom su bili zatrti i precrtani ideali koje je ona sadržavala u sebi. Iznevjereni ideali su bili potaknuti rastom nacionalizma u svim republikama, tako da se može reći da su opštejugoslovenski ideali i vrijednosti bili potisnuti, zatrti i zamijenjeni egoističkim nacionalističkim inte-resima. Intresa su zamijenili ideale.
U romanu ima izvanrednih opisa i lirskih evokacija na obiteljski život: briga o obitelji, ženi i djetetu, ocu i majci, bratu i šire obitelji s izraženim pitanjem što će biti s njima.
Za autora postoji jedan jedini odgovor, a to je da život sve nadvisuje, prevla-dava i nadilazi:,, Život na kraju pobjeđuje svaku silu. A što je s nama, s našim životima.,, Na ovo pitanje odgovor se nalazi u samom romanu i to na način koji je formulirao Albert Camus u svom eseju,, Pobunjeni čovjek,,:,, Nismo došli na ovaj svijet da se mirimo , već da se bunimo protiv zla,,
Sam pisac, sa svojim ratnim iskustvom, doživio je rat kao besmisao i veliki apsurd o stradanju čovjeka, a da pri tom nije podlegao depresiji i pesimizmu. Ovaj roman je velika osuda ali i revolt protiv rata i načina rješavanja međuljudskih problema putem vojne sile. Život mora biti uvijek u prvom planu.